Intervju
Slova
Samir Vildić, rođen u Hemlijašima kod Kalesije, nedavno je magistrirao međunarodne odnose na državnom univerzitetu u Bursi, Turska. Uporedo sa naučnim radom na međunarodnim odnosima pohađa doktoske studije na Fakultetu islamskih nauka, na Uludag iniverzitetu. U Bosnu i Hercegovinu se vratio tokom 2016. godine, gdje živi sa porodicom. Trenutno radi kao direktor Fondacije „BIGMEV“ u Sarajevu. Za Podrinje.Online govori o svom odnosu prema Bosni i Hercegovini, povratku u domovinu, te mogućnostima otvaranja bh. ekonomije prema Turskoj. U dvom naučnom radu i poslovnom djelovanju u prvi plan stavlja Bosnu i Hercegovinu. Tema njegovog magistarskog rada bila je “Struktura političkog sistema – vanjska politika i uticaj političkog sistema na vanjsku politiku Bosne i Hercegovine”. Na temelju naučnog istraživanja Vildić je pokušao dati odgovore na važna pitanja na polju vanjske politike.
PO: Obično za razgovor nije potreban poseban povod, ali eto, portal Podrinje.Online ima najmanje dva lijepa povoda da zakaže razgovor sa Samirom Vildićem i na taj način svojim čitaocima predstavi mladog i odgovornog intelektualca, rođenog u Hemlijašima kod Kalesije. Prvi povod je Vaš povratak iz Turske, gdje ste donedavno živjeli, a drugi je nedavno sticanje titule magistra, također u Turskoj. Malo je neobično da se danas ljudi vraćaju u Bosnu. Većina govori o odlascima, zauvijek! Šta je Vas motivisalo da se vratite?

Prije svega želim da Vam se toplo zahvalim. Vi, kroz Vaše projekte, prepoznajete uspjehe i vrijednost naših ljudi što se može izjednačiti sa samim uspjehom. Prepoznavanje dobra u ljudima, vrlina je dobrih ljudi. A naši dobri Bošnjani, imali bi običaj kazati da se dobru može nadati svako ko dobro misli i dobro radi. 
Bosna i Hercegovina je naša jedina domovina. Mi druge domovine nemamo i ne želimo je. Moj povratak u Bosnu i Hercegovinu, moja je čast, moja vjera, moja ideja i opstanak moga bića. Povratak je sveta misija svakog od nas, i to je najmanje a ujedno i najviše što možemo da uradimo za našu domovinu. Našim povracima mi razbijamo lance svih zlonamjernih podmetanja da se mi, starosjedioci i autohtoni narod ove države, osjećamo izgnanicima na rodnoj grudi. E pa, Bogami, neće moći!
Dugo godina sam bio u Turskoj. Punih 18 godina. Završio sam tamo srednju školu – medresu, završio fakultet i magistrirao na Fakultetu islamskih nauka, zatim kao što ste i Vi istakli, nedavno magistrirao na Fakultetu međunarodnih odnosa. Pored toga u završnoj sam fazi doktoriranja,također, na Fakultetu islamskih nauka. Svi moji naučni radovi bili su vezani za Bosnu i Hercegovinu. Tako su moji magistarski radovi bili o Kadirijskom derviškom redu u BiH i Hadži-Sinanovoj tekiji u Sarajevu, zatim Politička struktura i vanjska politika BiH i utjecaj političke strukture na vanjsku politiku BiH, dok je doktorat u vezi Nakšbendijskog derviškog reda u Bosni i Hercegovini. Do sada sam imao priliku napraviti izlaganja na sedam akademskih simpozijuma i pisati pet akademskih članaka u raznim časopisima, a možete pretpostaviti da je tema uvijek bila na neki način vezana za Bosnu i Hercegovinu. 

PO: Gdje danas živite i kako na povratak gledaju vaši susjedi? 
Danas živim i radim u Sarajevu, ali sam često u Hemlijašima, gdje žive moji roditelji. Svi su mislili i bili uvjereni da ću ja ostati da živim u Turskoj. Kad sam se prije tri godine oženio, Turkinjom, oni su još više bili ubjeđeni u to. Međutim, niko nije mogao znati da sam se pored velike ljubavi i razumijevanja, oženio strankinjom i zato da bih Bosnu i Hercegovinu obogatio jednim novim građaninom. Hemlijaši su jedno divno bosansko selo na obroncima Pandurice. Pored zelenila, Pandurice i Atik Džamije Hemlijaši se posebno mogu pohvaliti vrijednom omladinom. Upravo, oni su odlučili da osnuju Omladinski klub, kroz koji organizuju razne aktivnosti poput Edukativne radionice o kolekcionarstvu, Zimske roštiljade, posjete starijim osobama, održavanje zelenih površina itd. Jako mi je drago biti dio te omladine i svaki put rado iz Sarajeva dođem na neku njihovu aktivnost.

PO: Da li je uopće moguće postaviti odnos prema Bosni na način: evo, otići ću, steći znanje i zvanje, pa se vraititi da to bogatstvo stavim u funkciju razvoja svoje zemlje? Mi imamo trenutno skoro dva miliona građana BiH u inozemstvu. Teško je i zamisliti šta bi se desilo kada bi bar jedan mali procenat njih tako razmišljao. 
Naravno da je moguće. Ovo nije država nikakve ni lijeve ni desne stranke, ovo je naša država i mi imamo odgovornost prema njoj. Svako po svojoj mogućnosti. Po zvaničnim podacima oko dva miliona građana Bosne i Hercegovine živi u dijaspori. Nedavno sam imao priliku učestovati jednom okruglom stolu u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice gdje se raspravljalo o potencijalima naše dijaspore. Dijaspora je u svakom smislu veliko bogatsvo. Ali je potrebno što prije stvoriti zajedničku svijest i kanalisiti ovaj potencijal. Prema zvaničnim podacima priliv novca iz dijaspore kroz regularne bankarske tokove iznosi oko 4 milijarde KM, dok je nezvanična cifra mnogo veća.
S druge strane, pretpostavlja se da danas u Turskoj živi preko 3 miliona ljudi koji vode porijeklo iz Bosne i Hercegovine. Posjedujem listu svih 290 bosanskih sela u Turskoj gdje se i dan danas govori bosanskim jezikom. Potencijal dijaspore u Turskoj, koji Bosna i Hercegovina treba da iskoristi, prije svega ekonomske je naravi. Među vlasnicima najjačih turskih brendova nalaze se i ljudi porijeklom Bosanci. Neki od njih su „Mavi Jeans“ - lider u modnom sektoru, „Enka Holding“ - najveća građevinska firma i holding u Turskoj, lanac elektronske opreme „Bimeks“ koji ima oko 200 marketa u Turskoj,„Ćilek“ - najveći proizvođač dječijeg namještaja sa svojih 450 prodajnih mjesta u svijetu, zatim„Avitaš“ - jedan od najvećih proizvođača kompozitnog materijala i automobilske industrije „Avitaš“ itd.

PO: Čime se trenutno bavite u Bosni? 
Posljednjih sedam godina moga boravka u Turskoj, radio sam na poziciji projekt manadžera u Počasnom konzulatu Bosne i Hercegovine u Bursi i Centru za razvoj odnosa sa Bosnom i Hercegovinom – „BIGMEV“. Danas sam direktor „BIGMEV“-a u BiH. „BIGMEV“ je fondacija osnovana 2010.godine u Istanbulu sa ciljem razvoja ekonomskih, kulturnih i naučnih odnosa između BiH i Turske. Pored Istanbula, predstavništva „BIGMEV“-a nalaze se u Sarajevu i Bursi. Osnovne aktivnosti „BIGMEV“-a su rad na povećanju turskih investicija u BiH i trgovinske razmjene između dvije zemlje, plasiranju bosanskih proizvoda na tursko tržište, a isto tako radimo na jačanju odnosa bh. dijaspore sa maticom.



PO: Realno, koliko mi Republiku Tursku možemo smatrati svojom poslovnom šansom? Ili možda bolje da definišemo – svojom neiskorištenom šansom.
Turska je posljednih godina ostvarila sjajan učinak i pomak prvenstveno na ekonomskom polju. Uz stabiliziranu ekonomiju i sprovođenje političkih i ekonomskih reformi Turska je napravila važan iskorak u poboljšanju investicione klime a sada i sama traži gdje bi mogla investirati. Bosna i Hercegovina sa svim privrednim potencijalima koje posjeduje može biti važan most za turske investitore. Pored izuzetno kvalitetne radne snage i povoljnih mogućnosti i poticaja u raznim sektorima u BiH, između dvije države potpisani su i mnogi sporazumi a svakako da je najbitniji Sporazum o slobodnoj trgovini. 
S druge strane tursko tržište je zanimljivo našim privrednicima. Mnogi naši brendovi imaju dobar plasman na turskom tržištu. Prošle godine iz Bosne i Hercegovine je izvezeno mesa u vrijednosti 50 miliona eura, mjesečno se za Tursku izveze preko 10 hiljada tona bosanskog brašna, firma „BIMAL“ iz Brčkog za tursko tržište izvozi robu u vrijednosti oko 60 miliona KM itd. 
Turska je bez ikakve sumnje investicijski i trgovinski potencijal za Bosnu i Hercegovinu, i mi upravo radimo na proširenju tih odnosa.
PO: Na koji način domaće kompanije mogu iskoristiti mogućnost plasmana roba u Tursku?
Osnovni cilj osnivanja Fondacije „BIGMEV“ jeste podrška prije svega našim domaćim kompanijama prilikom ulaska i plasmana na tursko tržište. Pored prilike da naši privrednici tokom cijele godine besplatno posjete najznačajnije sajmove u Turskoj, mi isto tako organizujemo poslovne sektorske grupne ili pojedinačne posjete, gdje naš privrednik dobije mogućnost direktnih b2b sastanaka i posjeta fabrikama. S tim u vezi, naše domaće kompanije od samog početka pružanja potrebnih informacija, do zakazivanja, samog ostvarivanja i prevođenja na sastancima sa turskim firmama mogu računati na našu podršku jer je to razlog našeg postojanja.
PO: Mnogo puta čujemo da Turska više investira u Srbiju nego u Bosnu. Da li Vi posjedujete relevantne podatke o tome?
Treba istaći da se investitori i privrednici na saradnju odlučuju na osnovu konkretnih pretpostavki da će imati koristi od toga. Između Bosne i Hercegovine i Turske nalaze se jake historijske, kulturne, bratske i rodbinske veze. Problem zašto turski privrednici nisu do sada razmišljali o velikim investicijama u BiH leži u njihovoj svijesti, jer Bosna za njih nije predstavljala potencijalnog ekonomskog saradnika. Znači problem nije u BiH nego u turskom investitoru i njegovoj psihi. Ovdje govorimo o turskim privrednicima a ne Vladi Republike Turske, koja na sve načine preusmjerava investirore na ulaganja u BiH.  
Srbija, kao susjedna država, jeste konkurencija Bosni i Hercegovini i to je sasvim realna pojava. Važno je da što prije na pravi način turskim investitorima predstavimo potencijale Bosne i Hercegovine.

PO: Evidentno je da su Turskoj važne te kulturne veze i povijesni kontekst u kojem je Bosna bila važna karika u Osmanskom carstvu. O tome govore brojne investicije: Most Mehmed-paše Sokolovića, Ferhadija itd. Međutim, čini se da se te aktivnosti provode bez našeg velikog uticaja i uključenosti. Na koji način Bosna i Hercegovina može uzeti aktivan odnos u toj komunikaciji? Je li to nastup prema našoj dijaspori u Turskoj ili je to nešto drugo?
Turska je danas u Bosni i Hercegovini prisutna kroz razne institucije. Ambasada, Generalni konzulat u Mostaru, Ured za kulturu i turizam, TIKA, Institut Junus Emre, Ziraat Banka itd, neke su od tih institucija. Turska, kao nasljednik Osmanskog carstva, vodi politiku jačanja i umrežavanja svojih institucija u drugim državama i trenutno se nalazi na 6. mjestu u svijetu kada je u pitanju diplomatska mreža. Naravno da će naša dijaspora igrati veliku ulogu, ali ipak državne institucije trebaju biti ključni faktor učešća pa i usmjeravanja turskog uticaja u Bosni i Hercegovini.

PO: Vratili ste se u Bosnu i na određen način ste na raspolaganju društvenoj zajednici sa svojim znanjem i vezama. Kako primjeniti znanja o dobrom ekonomskom konceptu u Turskoj na naše lokalne zajednice i općenito na Bosnu i Hercegovinu? Da li je uopće moguće to uraditi i da li naše vlasti vide šansu u ljudima koji dolaze kući sa zavežljajima punim znanja i iskustava?
Ja u svom punom kapacitetu i mogućnostima stojim na raspolaganju Bosni i Hercegovini, i boriću se zasigurno do kraja za sve ono što mislim da će biti od koristi mojoj državi. Živi sam svjedok promjena u Turskoj u posljednjih petnaestak godina. Redžep Tajjip Erdogan od Turske je uspio napraviti ekonomski i politički jaku državu. Svoja ekonomska iskustva Turska je uvijek bila spremna podijeliti sa Bosnom i Hercegovinom, a najbitnije je da naša strana pokaže interes za to.
Što se drugog djela pitanja tiče, naše vlasti su prinuđene da prepoznaju znanje i iskustva naših ljudi koji se vraćaju u Bosnu i Hercegovinu. Pored toga, mi danas i u samoj državi imamo jako obrazovanu omladinu, čiji kapacitet moramo prepoznati i iskoristiti. Odgojeno društvo će iznaći načina za prevazilaženje svake prepreke. Ja vjerujem u Bosnu i Hercegovinu, i vjerujem da će u dogledno vrijeme omladina Bosne i Hercegovine doći do izražaja i povesti državu putem uspjeha. Ponavljam, mi druge države i drugog puta nemamo. 


Razgovarao: Mehmed Pargan